Evo da ne cjepidlačimo previše, nastojat ćemo objediniti pisanje kraćih članaka glede novih imena iz svijeta doom metala i srodnih smjerova, u slučaju da ne recenziramo čitav album ili u slučaju da ne ukomponiramo i kratku biografiju u članak, što je posljedica nedostupnosti ili šturosti podataka. Konkretni primjeri kraćih članaka na blogu su prije navedeni Tales Of Dark, Bury Me Deep, The Howling Void, Vergil, Sick Room 7 itd. Stoga, da ne morate tražiti članke o dotičnom novom bendu po čitavom blogu, uvodimo tag 'novi bend' koji će vas uputiti na ovakve 'objedinjujuće' članke, ali i na prethodne članke o novim bendovima.

Bend: Echoes Of Yul

Žanr: Sludge / Drone

Godina osnutka: 2008.

Zemlja: Poljska

Web: Myspace

Izdavač: We Are All Pacinos Records

I opet novosti o Jesu-u. Kratko i jasno: nova pjesma Deflated je objavljena na bendovoj Myspace stranici, što služi kao najava slijedećeg uratka: EP-a Opiate Sun, za kojeg je predviđen izlazak 27. listopada, u izdanju Caldo Verde Records-a.

Grieving Age, death/doom metal bend iz Saudijske Arabije, objavili su svoj prvi promo cd sa kojim se nadaju da će ostaviti konkretne dojmove među europskom, a možda i svjetskom metalnom publikom. Nakon samo dvije objavljene pjesme u obliku single-a i demo cd-a, na ovom promo uratku zvanom ''In Aloof Lantern, Thy Bequeathed A Waller Quietus...'', imamo dvije nove pjesme; vrlo dugog trajanja, te vrlo dugih naslova. Sampleove tih dviju pjesama možete poslušati na bendovoj Myspace stranici, na kojoj je već duže vrijeme bila objavljena samo jedna pjesma, inače odlična ''In Solace Enthroned By Thorns''. Što se tiče distribucije van Saudijske Arabije, zasluge idu španjolskoj izdavačkoj kući Lugga Music, a da je bend već sada zaplijenio pažnju većih imena, govori i činjenica kako je logo i cover za promo cd Grieving Age-a kreirao pjevač My Dying Bride-a, Aaron Stainthorpe.

Nama dobro poznati industrial/ambient post-rock bend Jesu, koji je svirao prije već davne četiri godine u Ksetu sa Isisom, objavio je novi uradak pod nazivom 'Infinity'. Premda se album karakterizira kao 'full length', sastoji se samo od jedne, istoimene pjesme Infinity, koja traje 49 minuta. Ljubitelji glazbenih zamisli Jasona Broadricka će i ovo djelo željeti poslušati; prvenstveno jer se radi o najdužoj pjesmi koju je ovaj bend napravio, a i zbog toga što je album izdan od strane nove izdavačke kuće 'Avalanche Recordings', stoga možemo čuti i nešto drugačiji, blago siroviji, a opet snen zvuk. Na bendovoj Myspace stranici možete poslušati dva dijela izdvojena iz ove vrlo duge pjesme.

Mile

Novo ime u doom metalu nam dolazi iz ruskog grada Samare, tristotinjak kilometara jugoistočno od Moskve, te 150 kilometara sjeverno od granice sa Kazakhstanom. Iako je ove godine objavljen prvi uradak ovog benda, Wine From Tears zapravo postoji već 7 godina, te su imali nekoliko live svirki pred domaćom publikom, od kojih je prvi nastup bio na memorijalu pokojnom frontmenu grupe Death, Chucku Shuldineru. Taj prvi nastup je oblikovao daljnje stvaranje ideja i kombiniranje death metala sa doomom, što je rezultiralo prvim full length albumom ''Through the Eyes of a Mad''. No izlasku albuma prvijenca su prethodile brojne promjene postave, što je znatno usporilo napredak benda.

Trenutna postava benda jest slijedeća: Alexey Nesterov (vokal, gitara), Alexynder Kudryashov (gitara), Elena Firsova (bas), Dmitriy Ochkov (klavijature) te Igor Andreev (bubnjevi). Napomenemo li i činjenicu kako je bend imao još čak tri članice koje su u međuvremenu napustile postavu, očekivali bismo i ženski vokal kod pjesama koje su eventualno snimljene za vrijeme njihovog rada u bendu, barem u popratnoj ulozi; što je uvijek dobra stvar u doom metalu. Međutim, moramo se razočarati relativnom neiskorištenošću ovog potencijala, jer ženski vokal se pojavljuje tek potkraj njihovog prvog albuma u pjesmi 'Feeding the Angel', dok ostatkom albuma je jedan i jedini growl vokal sa povremenim clean kombinacijama; ne pretjerano spektakularan, ali zadovoljavajuće solidan.

Što se tiče albuma ''Through the Eyes of a Mad'', prvo što upada u oči jest njegova dužina: čak sat i 17 minuta, što je iznad svih očekivanja kada se radi o prvom snimljenom uratku uopće; dakle nema nikakvog demo cd-a, niti promo verzije. Teško je iz ove pozicije odrediti što je uzrok takvoj dužini: je li financijska situacija primorala bend na to da se sve uvježbane pjesme snime, pa onda čekati nekoliko godina na bolju priliku; ili su možda išli po logici 'prvo pa muško': tj. učiniti prvi album za pamćenje.

Preslušavanjem se ne može pronaći određeni utisak koji bi ovaj album ostavio u analima doom metala, no potencijal se može osjetiti. Zahvaljujući klavijaturama: glazba je blago atmosferična što ublažuje žestinu death vokala. Album se sastoji od 12 pjesama, prosječne dužine od 6 do 9 minuta, i takav raspored navodi na zaključak kako bi možda bilo bolje ovaj uradak 'prepoloviti' na dva manja albuma od 40ak minuta. Pjesme su uglavnom srednjeg ritma sa povremenim izletima u brže dijelove popraćene udaranjem duple bas pedale na bubnjevima, a podsjećaju na kombinaciju Saturnusa (možda najviše vuku na njih), Lake of Tears, Ablaze i Katatonie, što je bend i naveo kao glazbene uzore.

Dakle jedan bend koji ugodno zvuči, ima sasvim solidne, blago atmosferične pjesme na engleskom jeziku. No unatoč tome ostaje činjenica da bend nije niti jednom svirao izvan Rusije, zbog čega je možda njihov dug album pokušaj da što više pokažu svijetu sa samo jednim uratkom.

Mile

Prvo što bi na um svakom čitatelju ovog bloga palo jest pitanje zašto tek sada recenzija novog albuma ovih ikona doom metala? Prošlo je već par mjeseci otkako je 'For Lies I Sire' postao dostupan preko interneta i u cd-shopovima, pa bi možda jedino opravdanje bilo: čekali smo da se slegnu dojmovi, bilo oni loši ili dobri.

Očekivanja glede ovog uratka su bila velika, najave preko intervjua su mjesecima unaprijed držale fanove u neizvjesnosti; prvenstveno zbog zvuka novog albuma koji je trebao vratiti violine u postavu, ali i zbog izvjesnog straha od ponavljanja prethodnog albuma 'A Line of Deathless Kings' koji je ostavio podijeljena mišljenja među fanovima. Iako su česte promjene u postavi MDB-a (promjene bubnjara su najčešće), posljednja promjena koja je prethodila ovom albumu je trebala donijeti osvježenje. Klavijaturistica Sarah Stanton je odstupila iz benda jer se odlučila posvetiti obitelji, a njena zamjena je Katie Stone iz psihodeličnog black metal benda A Forest Of Stars. I to se pokazalo kao dobar potez, jer pored sviranja klavijatura i violine, Katie je na ovom uratku imala ulogu i popratnog vokala, što je apsolutna novost u čitavoj karijeri ovog benda.

Međutim, ostaje dojam da taj potencijal nije u potpunosti iskorišten, budući da je zvuk vrlo sličan prethodnom albumu (u smislu naglašenosti gitara, te ponavljanju riffova iz 'The Blood, the Wine, the Roses'), a i ženski popratni vokal imamo prilike čuti samo na dvije uvodne pjesme: 'Fall With Me' i 'My Body, a Funeral'. Karizmatičan vokal Aarona Stainthorpea dominantno vlada albumom u svojoj clean verziji; i to je dobra stvar, budući da se još odavno MDB okrenuo gothic vodama, tako da je sve manje mjesta za growlove. No ipak, ako ćemo uspoređivati ovaj album sa prethodnim, lako ćemo primjetiti jednu mračniju atmosferu i stihove, što bi trebalo odgovarati najzagriženijim fanovima.

Uglavnom, ovo nije njihov najmračniji uradak poput 'The Angel and the Dark River' ili 'Songs of Darkness, Words of Light', nije niti eksperimentalan poput '34,788% Complete', premda je zbog povratka violina te dolaska popratnog ženskog vokala bilo mjesta i za eksperimentiranje; ali je vrlo solidno ostvarenje koje će se dopasti i ne samo fanovima MDB-a, već i onima koji rijetko slušaju metal. Pjesme su lako pamtljive, a kratko auditivno dočaravanje pokopa uz zvukove kočije i grabljenja lopate u pjesmi 'Santuario di Sangue' su vjerojatno vrhunac ovog albuma što se tiče te 'mračnije' strane, premda i 'A Chapter in Loathing' ne zaostaje mnogo što se tiče pomalo sablasne atmosfere, unatoč gore navedenom ponavljanju riffova sa prethodnog albuma. S druge strane se nalazi prilično dinamična pjesma 'Bring me Victory' koja isprve osvaja melodičnošću, i gotovo paradoksalno, Aaronovim tišim, polumračnim vokalom.

Možda će ovaj album nekome ostaviti dojam ispravljanja prethodnog uratka (dakle sličan zvuk, samo mračnija atmosfera uz dodatak violine), a nekima će ostaviti dojam blagog iskoraka ka daljnjem razvoju zvuka i ideja ovog benda. Budući da je Katie napustila bend, nećemo doznati kako bi MDB zvučao sa izraženijim ženskim vokalom. Nama ostaje samo nada da novi član postave Shaun Macgowan neće tako brzo otići, te da ćemo na slijedećem albumu čuti i njegovo umijeće.

Britanski mračnjani Paradise Lost napokon su podijelili sa svijetom mali fragment nadolazećeg albuma imena As horizons end. Pjesma se premijerno nalazi na službenoj myspace stranici, a album se očekuje tokom jeseni uz nadolazeću turneju koja uključuje i Zagreb..

PJESMA

_____________________________________________________________________________
Nakon nešto više od 10 godina postojanja, jedne demo vrpce te dva CD – a, „Modern Funeral Art“ ili kraće „MFA“ izdali su ovih dana novi album koji nosi ime „Doom With A View“. Nakon dva tranzicijska albuma novim albumom skovali su svoj zvuk, zvuk kako bi MFA trebao i treba zvučati! Album je masterirao Dan Swano koji je poznat po radu s bendovima kao što su Katatonia, Edge Of Sanity, Therion i mnogi drugi.

Zvuk je veoma karakterističan te ga je jako teško svrstani unutar žanrovskih granica, no jedno je sigurno, „Doom With A View“ zasigurno nije doom album. Glavni utjecaji koji se isprepleću u bendu jesu s jedne strane gothic i cold wave 70'ih i 80'ih u kojem se očituju bendovi tipa Joy Division, the Virgin Prunes koji se susreću s brutalnim death metal bendovima tipa Bolt Thrower, Carcass pa i ranom Anathemom. No jedno je sigurno, melankolija je prožeta kroz cijeli album.

Album otvara pjesma „Song Of The World“ koja je dosta politički angažirana gledajući 1500 godina u prošlost kada je Europa bila kršćanizirana. Pjesma je dosta brzog tempa te se odmah upoznajemo sa vokalom, na kojeg se ruku na srce, treba priviknuti. Slijedi ju pjesma koje je slične tematike „Sol Invictus“ a nakon koje dolazi „Alexander“, veoma melodična pjesma sa catchy refrenom, izdvojio bih ovu pjesmu kao highlight albuma. „Mary Jane Kelley“ je vrsta balade, no nije ona tipična kao već stotine napisanih, ovom pjesmom napokon možete spoznati tko je uistinu peta žrtva Jacka The Rippera. „Dante In The Dusky Woods“ je najbrža i najmračnija pjesma na albumu, prvotno je trebala biti u black metal izvedbi, no izabrana je lakša verzija koje je i završila na albumu. Slijede tri pjesme koje čine triologiju pod skupnim imenom „Deathcode Of The Devil Worshipers“ pjesme zapravo različite glazbeno ali tematski slične, podosta inspirirane black metalom. Na kraju, album zatvara pjesma „Dance“ čiji je intro zapravo jedini pravi doom trenutak na albumu a završava sa klasičnim goth rock outrom.

Na kraju mogu reći da su „MFA“ stvarno stvorili neobičnu glazbu koja svakako nije za ograničene ljude, hodajući na tankoj liniji između dooma i goth rocka, ovo je stvarno posebno izdanje. Prebrzo da bude doom a opet preteško da bude goth. Svaka pohvala ide na tekstove koji su inspirirani HP Lovecraftom, E. A. Poe – om i William Blakeom.
Stvarno bi najbolji opis bio, „karika koja nedostaje između gothica i metala“.

Stef

Nakon 4 godine od njihovog posljednjeg uratka The Unreal Never Lived, te razlaza zbog pomanjkanja ideja i 'kemije' u bendu, pa nakon ponovnog okupljanja, velikani Yob nam predstavljaju ovaj glazbeni monilit na kojeg smo itekako dugo čekali. Yob ne treba posebno predstavljati: ljubiteljima njihovog zvuka je odavno 'pod kožu' zašla njihova specifična atmosfera, masni...premasni riffovi, kombinacija dubokih growlova i ozzyevskog vriskanja, na momente i psihodeličnost. Bend se lani ponovno okupio u staroj postavi: Mike Scheidt je i dalje vokal i gitarist, Aron Reiseberg je na basu, a Travis Foster je na bubnjevima. Do ponovnog okupljanja je došlo nakon što je novi Scheidtov bend Middian morao biti raspušten zbog sudske tužbe od strane još jednog benda koji se zove Middian, što je dovelo do mijenjanja naziva benda u Age Eternal, prije konačnog razlaza. Stoga je na našu zajedničku auditornu radost Scheidt okupio staru gardu sa kojom je i polučio najviše uspjeha.

Rezultat toga? Pet novih pjesama na albumu koji službeno izlazi 14. 7. ove godine. Album počinje 12-minutnom 'Burning the Altar', gdje odmah možemo čuti kako se Yob nije odmaknuo od starog prepoznatljivog zvuka, posebice kada pjesma dođe do teškog i sporog; masnog a opet zaraznog dijela. 'The Lie that is a Sin' nastavlja album. Ovdje je veći naglasak na clean vokalu, što pjesmu čini dosta melodičnom i pjevnom, pomalo i nostalgičnom zbog specifičnog Scheidtovog glasa, a ponešto brži ritam i kratke solaže čine ovo djelo meni najdražom pjesmom albuma. 'Silence of Heaven' s druge strane pak, mi nije najbolje sjeo budući da se radi o vrlo sporom, gotovo ukočenom djelu, sličnijeg recimo jednom Molehillu ili Bongzilli; tako da ljubitelji takve ekstra sporosti će doći na svoje, dok ljubitelji 'živahnijeg' Yoba bi mogli ovu pjesmu preskočiti. 'Breathing from the Shallows' je najkraća pjesma albuma od 'samo' 7 i pol minuta; pjesma srednjeg tempa i solidnih solaža. Na kraju se nalazi 'The Great Cessation'; prilično melankolična dvadesetminutna kompozicija koja počinje petminutnim vrlo laganim, gotovo snenim gitarskim uvodom; gdje možemo čuti Scheidtov dublji glas; vokal kojeg do ovog albuma nismo imali prilike čuti, a koji odlično odgovara uz ovaj laganiji dio.

Sve u svemu, Yob je 'napunio baterije'. Možda im je trebala pauza u stvaralaštvu da prikupe nove ideje, ili možda čak da se odmore sami od sebe, budući da su svi prijašnji albumi izdavani godinu za godinom, što je dosta hektičan ritam koji može dovesti do raspada bilo kojeg benda. Kao što je i bilo najavljeno, ovo je njihovo najmračnije djelo. Naravno, nije pesimistično, ali prevladava pomalo tmurniji prizvuk na svim pjesmama. Također, treba pohvaliti vokal koji je na ovom albumu pokazao svoj pun potencijal: od vriskanja preko premoćnih, gotovo demonskih growlova, do tihog i dubokog; vrlo ozbiljnog tona kojeg nismo imali prilike čuti. Pa poslušajte!

Možda bi u naslovu ovog članka trebalo pisati i 'predstavljanje', budući da je The Prophecy relativno nepoznat bend na ovim prostorima, čemu sam se mogao osvjedočiti istraživanjem po važnijim forumima ovog dijela Europe, no bend ove godine obilježava svoju desetu godišnjicu, tako da bi etiketa 'novog benda' bila nepotrebna. Osobnog sam mišljenja da postoje dva razloga koji prethode toj 'anonimnosti'. Prvi je činjenica da band dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva, a sintagma 'britanski doom' više-manje automatski podrazumijeva trojstvo My Dying Bride-Anathema-Paradise Lost, pa se ne mogu oteti dojmu da The Prophecy nekako postoji u sjeni tih velikih bendova. Drugi razlog su njihove live svirke. Naime, The Prophecy u svojih 10 godina postojanja imaju popriličan broj nastupa, i to kao pratnja (nama) poznatijim bendovima: Mourning Beloveth, Sunn O))), Mournful Congregation, My Dying Bride, Novembers Doom, Saturnus... no svi navedeni live nastupi su bili daleko od nas, uglavnom po Britaniji, Irskoj, zemljama Beneluksa, Pirenejskom poluotoku, SAD-u, te jedan izlet u Moskvu. Najbliže svirke Hrvatskoj su bile u mađarskom Pečuhu, no to je bilo još davne 2004.

Bilo kako bilo, The Prophecy me ugodno iznenadio svojim zvukom, stilom i vokalom. Radi se o kombinaciji žestokih riffova popraćenih dubokim growlom (koji na momente podsjeća na albume My Dying Bride-a 'As the Flower Withers' i 'Trinity', samo sa istančanijim zvukom), te lakšim, melankoličnijim dijelovima sa karizmatičnim clean vokalom Matta Lawsona, koji osvaja na prvo slušanje. Također, kombinacija električne i akustične gitare bi mogla ovaj bend učiniti zanimljivim i ljubiteljima Opetha.

Album 'Into the Light' je njihov treći full-length uradak, nakon albuma 'Ashes' iz 2003., te 'Revelations' iz 2007. Uglavnom dominira srednji ritam pjesama koje su isprepletene kompleksnim probiranjem po gitari, no česte su i kombinacije sporo-brzo, ili žestoko-lagano, veoma specifično za progresivne bendove. Istaknuti bilo koju pjesmu kao 'najbolju' bi bilo nezahvalno, budući da su svih osam pjesama vrhunski producirane i osmišljene, te su svaka za sebe zasebno mini remek-djelo; od veoma melankoličnih pjesama 'Echoes' i 'Hope', žestoke 'Belief Means Nothing', ili pjevnih 'Into the Light' i 'All is Lost'.

Dakle jedan vrhunski produciran, zanimljiv, progresivan i kompleksan album, zbog kojeg se nadam da će ovaj bend prikupiti još više slušatelja na nama dalekom Zapadu, ali i sa kojim će se ovdašnje slušateljstvo moći upoznati preko ovog djela. Ne propustite ovaj album!

This Weary Hour, poprilično obskuran i nepoznat bend široj masi, dolazi iz Irske (Cork) a njihova glazbena domena je atmosferični sludge. Bend je objavio kako ovih dana izlazi novi EP imena No Hand to Comfort You koji sadrži pet masnih i mračnih stvari u trajanju od pola sata. Bend je inače osnovan 2007. godine i do sada imaju samo jedan demo iz 2008. Na njihovoj myspace stranici možete naći dvije nove stvari koje svakako preporučam!

Sprski gothic/doom metal bend Tales Of Dark je već neko vrijeme u aktivnom i kreativnom stadiju. stadiju. Dolaze iz susjedne Srbije (točnije Novog Sada) a sviraju atmosferični gothic/doom metal sa beauty and the beast shemom (Draconian, rani Atfer Forever) tako da ljubitelji dotične glazbe trebaju posebno obratiti pažnju! Posebno bih istaknuo profesionalizam kod benda i odličnu produkciju, a sve pohvale idu na račun vokala. Do sada imaju jedan album (Fragile Monuments) ali ovih dana izlazi i drugi studijski album Perdition Calls za Solitude Production izdavačku kuću! Čini se da je Draconian dobio opaku konkurenciju! Nikako ne smijete ovaj bend zaobići!!! Svakako odite na myspace i poslušajte stvar Sounds of the ravage pa prosudite!

Po prvi put u povijesti ove stranice, nudimo vam sadržaj za download!
Ova kompilacija napravljena je kako bi svijet imao priliku čuti i saznati kako zvuči Chileanski doom. Mnogo bendova koje imate priliku preslušati su se na žalost raspali, ali svejedno, autor kompilacije navodi kako su ti bendovi ponos njegove zemlje!
Ovu kompilaciju bendovi su podržali, tako da je ovo valjana potpora i njima!

Bendovi koji se nalaze na kompilaciji:

I - Aura Hiemis - V Demonae (Santiago)
II - Temple - Nosferatu 's Passion (Puerto Montt)
III - Funeral Memories - El Abismo de los Inconscientes (Elipse Ciega) (Santiago)
IV - Wothan - Tu Último Lamento (Antofagasta)
V - Penuria - Time is Agony (Santiago)
VI - Sangria - Demencial (Santiago)
VII - Daedeloth - Autumnal Epitaph (Concepción)
VIII - Áfua - Cahuil (Rancagua)
IX - Regnum Et Mortem - From The Abyss of Death (Puerto Montt)
X - Mourners Lament - Unbroken Solemnity (Santiago)
XI - Frustration Emotions - Venganza (Santiago)
XII - Infame - Cuenta Reversa (Antofagasta)
XIII - Magna Veritas - Mi Nombre, Tus Llagas (La Serena)
XIV - Clair de Lune Morte - Segundo Acto (Rancagua)
XV - Subtenebras - El Parásito (Santiago)
XVI - Fliegend - Sombras (Santiago)
XVII - Lapsus Dei - El Silencio de mi Dolor (antes Temuco ahora en Santiago)
XVIII - Condenados - Bautizado con Sangre (Concepción)
IXX - Santa Sangre - In The Shadows Of Pain (Santiago)
XX - Funeral Chant- Under My Tombstone (Puerto Montt)
XXI - F.I.N - In The Mist (Alice) (Santiago)
XXII - Electrozombies - Consumidos por el Consumo (Santiago)
XXIII - Bitterdusk - Among The Trees (Santiago)
XXIV - Postumo Lumbre - Alevosa Sofisma Enferma (Talca)
XXV - Endimion - Agony (Concepción)
XXV - Poema Arcanus - This Once Long Road (Santiago)
XXVI - Mar de Grises - Liturgia - Convite y Prefiguracion - Purgatorio - Dialogo Infierno (Santiago)


Linkovi za download:

Doom, Death And Darkness - Chilean Doom Metal Compilation (Megaupload)

Doom, Death And Darkness - Chilean Doom Metal Compilation (gigasize)

Stef

Švedski black metal Shining, poznat po svojoj mizantropskoj depresiji, ovih dana je potpisao ugovor za Indie Records izdavačku kuću! Ugovor je potpisan na dva buduća albuma i nadolazeći dvd ovog benda. Frontman benda Niklas Kvarforth izjavio je kako je bend dosegao određenu ozbiljnost i jedan napredak koji im omogućuje da prošire svoje obzore van očekivanja, a potpisivanje za ovu kuću samo pridonosi daljnjem napretku benda! U vezi toga reći kako bi bend trebao uskoro izdati svoj šesti studijski album naziva "VI / Klagopsalmer".

Martenz

Izdavačka kuća Doom - Mantra Records lansirala je vijest da će povodom 10. godišnjice izdavanja Worshipovog albuma "Last Vinyl Before Doomsday", ponovo izdati taj kultni album u 666 primjeraka u vinyl izdanju. Prvi put je album izdan preko belgijske Painiac Records izdavačke kuće i postigao je kultan status među doomsterima. U razdoblju od 10 godina, album nije doživio reizdanje na ploči, ali je nanovo izdan u CD izdanju u Japanu. Album bi trebao izaći kroz 2 do 3 tjedna a možete ga naručiti ovdje myspace.

Francuski bend Lethian Dreams su objavili novi uradak koji sada i službeno nosi titulu full length albuma. Dosadašnji uratci su svi bili demoi, te jedan poznatiji promo materijal iz 2006. pod nazivom 'Requiem For My Soul, Eternal Rest For My Heart'. Razlika između tog promoa i novog albuma je dosta malena; produkcijski su gotovo identični, broj pjesama je isti, jedina novost su dvije nove pjesme, Severence i Requiem, od kojih ovu prvu možete poslušati na njihovom myspaceu.

Razlog što ovaj album izlazi nakon gotovo godinu i pol pripreme jest u činjenici što su svi članovi benda; Carlos D'Agua, Mattheiu Sachs i Carline van Roos; bili zauzeti sa svojim drugim bendovima koji su za vrijeme snimanja albuma bili u relativno početnoj fazi stvaranja. No u svakom slučaju napredak je vidljiv, sitne produkcijske mane su ispravljene, tako da sada imate priliku poslušati Lethian Dreams u jednom dubljem, zrelijem izdanju.

Tko voli zvuk Theatre of Tragedy-a, sigurno će se zalijepiti i za ovaj bend, jer radi se o uhu ugodnom atmosferičnom gothic/death doom bendu.

Mile

______________________________________________________________________________
Hear my words now
Suffer with me
Drown in despair
Set yourself free

Kasna 1988. - ma... Jedne tipične louisianske večeri sjedila su dvojica prijatelja na starom kauču. Klizeća vlaga i komarci jezdili su New Orleansom čineći ga sasvim normalnim za to podneblje. Vjerojatno je baš to muljasto vrijeme pridonijelo stvaranju sasvim nove podvrste metala, a u tome stvaranju glavnu ulogu su imala ta dvojica prijatelja. Radi se o Kirk Windsteinu i Jimmy Boweru.

Kirk i Jimmy su svirali u različitim bendovima a spojio ih je isti ukus u glazbi. Pod utjecajem bendova tipa Black Sabbath, Melvins, Trouble i Carnivore odlučili su osnovati bend drukčiji od svih ostalih. Koncept se bazirao na spuštanju žica u B - štimung čime bi dobili mazutno masni zvuk, pisanju teških i depresivnih tema ali opet prikladnih za pjevušenje.
Prvotno su se nazvali The Slugs da bi nakon prvog demoa i Jimmy - evog preseljenja u drugu državu, promijenili ime u - CroWbaR!

Prvi album naziva ''Obedience Thru Suffering'' izdali su 1991. a krasio ga je masni zvuk i patničko - ljutiti vokal Kirka koji je govorio o očaju i samoći a pjesme 'I Despise'' i ''Subversion'' - za koje su snimili spotove, postadoše himne.
Uz takav zvuk puno im je pomoglo i to što su korpulentni Todd ''Sexy T.'' Strange i nabijeni Kirk, osim svirkom također i vlastitom kilažom vizualno dočaravali glazbeni izričaj.
Nakon prvijenca došli su u kontakt sa Phil Anselmom iz Pantere koji im je drage volje producirao novi album, jednostavno nazvan Crowbar, genijalan album gotovo bez slabije pjesme. Snimili su spot za ''All I Had (I Gave)'' koji se počeo puštati na Headbanger's ballu i koja ima popriličnu dozu HC-a u venama. Započela je i uspješna turneja sa Panterom, Cathedralom i Paradise Lostom koji su taman izdali "Icon" album a odmah potom izlazi i Live + 1 EP.
Početkom 1995. ulaze u studio i na svjetlo dana izlazi ''Time Heals Nothing'' a iz benda odlazi bubnjar Craig Nunenmacher i vraća se originalni član ''Gebiss man", Jimmy Bower.
U jesen 1996. pred kraj snimanja ''Broken glass'' -  iz benda izlazi Matt Thomas i dolazi dugogodišnji prijatelj benda Sammy Pierre Duet iz Acid Bath - a.
''Broken glass'' je iznjedrio klasike poput ''Like Broken Glass'', ''Burn Your World'', '' I Am Forever'' a posebno i melankoničnu ''Nothing''. 
Nakon godinu dana pauze izlazi ''Odd Fellows Rest'', izdanje bez mane i vrhunskom produkcijom postaje vrhunac njihovog djelovanja.  Album od 11 pjesama ujednačenog tempa predstavlja kako se radi pravi ''čisti'' Sludge.

Nedugo nakon toga Jimmy opet odlazi iz benda i na njegovo mjesto uskače Sid Montz a Kirk Windstein smišlja jedan od najjačih riffova ikad - ''I Feel the Burning Sun'' koji se nalazi na albumu iz 2000. pod nazivom ''Equilibrium''. Deset izvrsnih pjesama + jedan cover samo potvrđuju status Crowbara kao opetovano genijalnog benda. Iz postave odlazi dugogodišnji (nikad prežaljeni) bassist Todd Strange čime jako gube na masi, ali ne i na produktivnosti i snazi jer odlaze na svjetsku turneju na kojoj su između ostalog posjetili Hrvatsku a negdje u isto to vrijeme izlazi i ''Sonic Excess In It's Purest Form''. Opet sjajan album... ''The Lasting Dose'', '' It Pours from Me'', '' Empty Room'' ....slijed ide dalje...

Sammy Pierre Duet, Jeff Okoneski i Tony Costanza odlaze svojevoljno kao uostalom i svi koji su svirali prije njih i snažna i spora Crowbar mašina usporava rad na 4 godine kada za bubnjeve ponovno sjeda Craig Nunenmacher. Godine 2005. Rex Brown iz Pantere uskače na bass i rezultat je "Lifesblood For The Downtrodden". Vrlo dobar album sa malo reskijim zvukom od ostalih. Kirk započinje traženje muzičara i u postavu ulaze Patrick Bruders na bassu i Steve Gibb na drugoj gitari, snimaju spot za pjesmu ''Dead Sun'' i odlaze na uspješnu turneju.
2007. nam je donijela vrhunski DVD zapis sa ''Live with Full Force''-a -vrhunski video kakav su zaista i zaslužili.

Sada, 2009. - e zadnje vijesti govore da je Steve Gibb napustio Crowbar i na njegovo mjesto je došao Matt Brunson, a Kirk javlja da su u studiju i da će na sljedećoj turneji svirati ''Gdje god ima struje!'' a mi se iskreno nadamo posjetu Hrvatskoj.

NONE FUCKING HEAVIER

Zok Mrgud

Vaš najdraži i najbolji domaći doom blog odsada se nalazi i u Myspace zajednici na ovoj adresi: DOOMMYSPACE. Tako ako ste u prigodi svratite i slobodno naš počastite toplim komplimentima ili nas zbedirajte ružnim primjedbama! Cheers!

Martenz

Kao što je najavljeno na ovom blogu, finski bend Swallow the Sun je ovaj tjedan krenuo sa snimanjem novog albuma koji će se zvati New Moon, a trebao bi izaći početkom studenog ove godine. Album će se snimati u švedskom 'Fascination Street' studiju, a producirati će ga Jens Borgen; koji je surađivao sa bendovima kao što su Katatonia, Opeth, Paradise Lost i Amon Amarth.

Ovako bi trebao izgledati tracklist albuma:

no u bendu napominju kako je to još zasada podložno promjenama.

Također, važno je podsjetiti kako je došlo do promjene u postavi benda. Naime, bubnjar Pasi Pasanen je odlučio napustiti bend zbog izmorenosti i demotiviranosti; a zamijeniti će ga Kai Hahto (Wintersun, ex-Rotten Sound). Bend je optimističan glede novog člana u postavi, ali i zbog profesionalnosti koju je Kai pokazao na početnim probama. Željno iščekujemo novi album!

Mile